U ovu porodicu spada samo divlja svinja. U odnosu na ostale nije preživar. Svaštojed je. Divlje svinje su našle staništa skoro u svim lovištima. U posljednje vrijeme sve više se približavaju naseljima gdje nalaze više hrane. Vrlo je pokretljiva i zbog velikih potreba za hranom prelazi znatna prostranstva da bi se nahranila.

Mužjak se zove vepar ili divlji krmak, ženka krmaèa, jednogodišnje prase nazime, a mladunèe prase.

Vepar dostiže visinu do 100 cm, duljinu do 150 cm, a težinu i do 220 kg. Ženke su znatno manje.

Tijelo im je prekriveno jakim èekinjama ispod kojih je naroèito zimi gust sloj vunaste poddlake koji je štiti od hladnoæe.

Boja joj varira od pepeljaste do tamno-sive, skoro crne.

Mužjak ima izrièito razvijenije oènjake od ženke.

Oènjake nazivamo brusaèima (u gornjoj) i sjekaèima (u donjoj èeljusti).

Sjekaèi mogu narasti i do 28 cm dužine.

Brusaèi su mnogo kraæi.

Koristi hranu biljnog i životinjskog porijekla (omnivar).

Od biljne hrane jede trave, korijenje, razne plodove, gljive, sve vrste žitarica, gomolja i drugo.

Od hrane životinjskog porijekla koristi razne insekte, gmizavce, sitne glodare, puževe, žabe, jaja iz gnijezda, nejaka lanad, te lešine svih vrsta.

Može uèiniti znatne štete na poljoprivrednim usjevima. Štete se mogu umanjiti prehranjivanjem.

Ženke, prasad i mladi veprovi žive u krdima. Stariji žive kao samci sve do parenja kada se pridružuju krmaèama. Parenje se odvija u novembru i decembru, a u planinskim krajevima i nešto kasnije. Parenju prethode borbe meðu mužjacima.

Krmaèe nose 16-18 nedjelja i prase se rano u proljeæe (mart, april). Prase 4-12 prasadi. Prasiæi se sa 6 mjeseci osamostaljuju, a polno sazrijevaju veæ sa 9 mjeseci.

Hranu traže noæu. Danju miruju u zaklonu. Vrlo su oprezne i klone se èovjeka.

Sluh i njuh su im razvijeni, a vid slabije.

Love se sa èeke, na privlak ili u pogonu.

Trofej su kljove vepra.

Neprijatelji su im vukovi, naroèito za mladunce.