Porodici pataka pripadaju: patka gluhara, patka kržulja, patka njorka, patka glavata, krunata, crnika, batoglava i dr.
Mužjaci se živim i prelijepim bojama razlikuju od ženke koje su jednolično obojene. Žive u parovima. Hrane se biljnom i životinjskom hranom koju nalaze pored vode i u vodi.
Dijelimo ih na:
- Patke plivačice koje leže na vodi, ne rone već samo u okomitom položaju traže hranu po dnu i u relativno plitkoj vodi. Sa vode odmah uzlijeću
- Patke ronilice koje su manje od prethodnih, što duboko leže u vodi i hranu traže roneći i do 4 metra duboko, a prilikom uzlijetanja moraju uzeti ,,zalet’’ mlatarajući krilima po vodi.
KOD NAS JE NAJRASPROSTRANJENIJA PATKA GLUHARA
Divlja patka- gluhara je naša najveća i najčešća patka plivačica. Životni prostor divljih patki je raznolik, od jezera, bara, rijeka i potoka, a zimi i na obali mora.
Voli žile i korijenje drveća na obalama u kojim provodi dosta vremena. Divlja patka ima vodootporno perje, koje održava (impregnira) masnim izlučenjem iz posebne žlijezde koja se nalazi na korijenu repa.
Ženka i mužjak se drastično razlikuju, posebno u vrijeme parenja. Dok su patke neugledne, braon boje, mužjaci su pravi ljepotani sjajno zelene glave, bijelim okovratnikom i izrazito žutim kljunom. Rep patka je bjelkaste boje, srednja pera repa su crne boje.
Divlja patka ili gluhara je od svih vrsta pataka najskromnija u izboru staništa, te se može naći na skoro svakoj slatkoj vodi.
Ipak, najpogodnija staništa su joj plitke stajaće vode.
Na vodu se spušta naglo ponirući i odmah sjeda na površinu vode. Pri uzimanju hrane glavom ide ispod vode, a i polovica tijela joj je ispod vode, tako da je iznad vode samo zadnji dio tijela.
Veoma rijetko radi hrane roni, ali se pritom ne služi krilima te zbog toga spada u patke plivačice. Iz vode se diže gotovo okomito, a da ne uzima zalet, te po vodenoj površini trči poput pataka ronilica.
Osjetila su u patke vrlo dobro razvijena, osobito vid i sluh. Divlja patka može doživiti 25 godina, a prosječna starost je 1,5 godina.
Iako su patke jednoženci, ukoliko su selice, tvore u jesen prije seobe - jata s hiljadama jedinki u kojima su svi članovi ravnopravni i pridržavaju se reda jata kojem pripadaju.
Patak mitari (mijenja) perje krajem maja, pri čemu gubi toliko perja da je u junu/julu nesposoban za letenje. U tom periodu se po vanjskom izgledu jedva razlikuje od ženke, što predstavlja obrambeni mehanizam samoodržanja.
Ženke mitare tek kad su mladi sposobni za let.
Divlje patke su u cijeloj BiH "kod kuće", tj. stanice su, odnosno nisu selice.
Njihov broj raste kako im se poboljšavaju uvjeti za život.
Patke se hrane malim životinjama kao što su školjke, puževi, crvima, insektima ali i vodenim i livadskim travama, sjemenkama, voćem i bobicama, a hranu uzimaju i danju i noću.
Ženka se glasa tipičnim zvukom (kvak!), dok mužjak ima dublje oglašavanje. Patke se okupljaju u parove u jesen, da bi samo parenje bilo izvršeno u proljeće.
Patka leže jaja krajem marta u gnijezda koje bira zajednički sa svojim mužjakom.
Dok patka leže jaja, mužjak se zadržava blizu gnijezda, ali nakon rađanja mladih, par se razilazi, te se samo ženka brine o mladim pačićima.
Patka nese 6-10 jaja svijetle boje. Na izleženim jajima patka leži mjesec dana, te ubrzo nakon rađanja zajednički sa mladuncima napuštaju gnijezdo.
Već nakon sedam sedmica mladi su sposobni za letenje. Smrtnost mladih je dosta velika. Patke u prirodi u našim krajevima dostižu starost 2-3 godine.
Opasnost za preživljavanje u toku zime je pojava zaleđivanja vodenih površina, te smanjena mogućnost pronalaska hrane. Podložne su botulizmu (otrovanje hranom) koji utiče na njihov nervni sistem i koordinaciju pokreta, te se dešava da se patke zaista utope.
Prirodni neprijatelji su sve ptice grabežljivice i sisari predatori, kao i pacovi koji prazne gnijezda i nažalost, čovjek.
