Mužjak se zove divojarac i jarac, ženka divokoza i koza, a mladunče mlado jare, jare i kozle.
Tipičan je predstavnik stjenovitih planinskih predjela, veoma različitih nadmorskih visina, od 150 m (kanjon Neretve), pa do veoma velikih visina. Odporna je na suhu klimu i oskudicu hrane. Hranu nepogrešivo nalazi i pod debljim snježnim prekrivačem. U staništima ne pravi nikakve štete, u ishrani je veoma skromna. Voli so. Naraste do 80 cm, a jači mužjaci teže i do 40 kg. Ženke su manje i lakše.
Ljeti im je boja žućkasto-crvenkasta, a zimi tamnosiva – skoro crna.
Rogovi kod mužjaka su jači i duljih povijenih kuka. Mužjak ima karakterističnu kičicu na trbuhu i deblji – snažniji vrat.
Parenje se odvija u novembru.
Najjači mužjak tjera sve konkurente od ženki, a istovremeno nastoji da što više ženki skupi u krdo, pazeći da mu koja ne odluta.
Ženka se jari u maju. Mladunci su odmah živahni i vrlo brzo su u stanju da prate majku. Roščići im rastu već u prvoj godini. Divokoze vole mir, a uznemirena lovišta napuštaju.
Veoma je oprezna i brzo osjeća prisustvo neprijatelja. O tome javlja zviždukom i upozorava ostale.
Neprijatelj im je vuk, ali za mlade i orlovi.
Love se čekanjem i na privlak.
Ženke sa mladuncima i mladim divojarcima žive u krdima. Odrasli mužjaci žive pojedinačno. Krdu prilazi samo u vrijeme parenja.
Starost primjeraka određuje se brojanjem godova na rogu koji su često vrlo izraženi.
