U ovu porodicu spada samo divlja svinja. U odnosu na ostale nije preživar. Svaštojed je. Divlje svinje su našle staništa skoro u svim lovištima. U posljednje vrijeme sve više se približavaju naseljima gdje nalaze više hrane. Vrlo je pokretljiva i zbog velikih potreba za hranom prelazi znatna prostranstva da bi se nahranila.
Mužjak se zove vepar ili divlji krmak, ženka krmača, jednogodišnje prase nazime, a mladunče prase.
Vepar dostiže visinu do 100 cm, duljinu do 150 cm, a težinu i do 220 kg. Ženke su znatno manje.
Tijelo im je prekriveno jakim čekinjama ispod kojih je naročito zimi gust sloj vunaste poddlake koji je štiti od hladnoće.
Boja joj varira od pepeljaste do tamno-sive, skoro crne.
Mužjak ima izričito razvijenije očnjake od ženke.
Očnjake nazivamo brusačima (u gornjoj) i sjekačima (u donjoj čeljusti).
Sjekači mogu narasti i do 28 cm dužine.
Brusači su mnogo kraći.
Koristi hranu biljnog i životinjskog porijekla (omnivar).
Od biljne hrane jede trave, korijenje, razne plodove, gljive, sve vrste žitarica, gomolja i drugo.
Od hrane životinjskog porijekla koristi razne insekte, gmizavce, sitne glodare, puževe, žabe, jaja iz gnijezda, nejaka lanad, te lešine svih vrsta.
Može učiniti znatne štete na poljoprivrednim usjevima. Štete se mogu umanjiti prehranjivanjem.
Ženke, prasad i mladi veprovi žive u krdima. Stariji žive kao samci sve do parenja kada se pridružuju krmačama. Parenje se odvija u novembru i decembru, a u planinskim krajevima i nešto kasnije. Parenju prethode borbe među mužjacima.
Krmače nose 16-18 nedjelja i prase se rano u proljeće (mart, april). Prase 4-12 prasadi. Prasići se sa 6 mjeseci osamostaljuju, a polno sazrijevaju već sa 9 mjeseci.
Hranu traže noću. Danju miruju u zaklonu. Vrlo su oprezne i klone se čovjeka.
Sluh i njuh su im razvijeni, a vid slabije.
Love se sa čeke, na privlak ili u pogonu.
Trofej su kljove vepra.
Neprijatelji su im vukovi, naročito za mladunce.
