77-godišnji Alija Bašić je jedan od najstarijih lovaca LD „Koprivnica“ Bugojno i dugogodišnji član LS „Drvetine“. Vlasnik je lovačke knjižice još od 1979. godine. Kaže da i danas rado odlazi u lov, ne propuštajući nijednu priliku da se druži s prijateljima.
Naime, kada god mu se ukaže prilika Alija obuče svoje lovačko odijelo, spremi sve što je potrebno i krene u lov u kojem zaboravi, kaže, svakodnevne brige i probleme.
- U nedjelju sam bio u lovu, i opet ću iduće nedjelje. Jednostavno, davno sam se zaljubio u lov, i ne mogu bez njega. Interes i ljubav prema lovu prenio sam i na svoju djecu, priča nam Alija.
Priznaje da mu se ne sviđa to što danas pojedini mladi lovci izlaze u lovišta samo da bi ulovili nešto, i što se lovci u sekcijama dijele na grupe.
- Neke sekcije sada broje i po nekoliko grupa, što je nekada bilo nezamislivo. Sve se radilo skupa, i lovilo, i veselilo, prisjeća se Alija.
Žao mu je, veli, što ne može da nam pokaže kako su izgledala prijeratna lovačka druženja u bugojanskim lovištima. Naime, fotografije, koje su ga godinama podsjećale na to, izgorjele su u ratu zajedno s kućom, a s njima i uspomene iz lovišta iz kojih se često vraćao s odstrijeljenom divljači.
- Imao sam ja toga dosta. Lovio sam divlje mačke, srndaća a najviše zeca i lisicu. Koristio sam različito oružje, a najboljim se pokazao karabin, kaže.
Jedan od najstarijih članova LD "Koprivnica" poručuje svima, koji su to u mogućnosti, da postanu lovci.
- Dok nisam otišao u penziju, punih trideset godina radio sam u Austriji, od 1969. do 1999. godine. Bavio sam se svim i svačim, radio razne poslove, od građevine do poljoprivrede. Ali, ništa nije ljepše od boravka u prirodi, i lovačkih priča koje se dugo pamte, zaključuje.
Prema mnogima, civiliziranost i razvijenost jednog društva može se ogledati i po njegovom odnosu prema prirodi i životinjama. Borba za zaštitu ugroženih vrsta u svijetu je u punom jeku, dok većina građana BiH i ne zna koje su vrste ugrožene niti kako ih zaštiti. Za sada su stručnjaci u BiH jasno izdvojili šest trenutno najugroženijih pripadnika životinjskog carstva.
Nebriga bh. vlasti za životinjski svijet
U okviru Projekta razvoja i zaštite šuma BiH, ključnim ugroženim životinjama kojima treba posvetiti posebnu pažnju proglašeni su divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk i ris.
Stručnjaci se slažu da se pojedinačnim istraživanjima i projektima teško mogu postići neki značajniji uspjesi u polju očuvanja životinjskog svijeta, potrebna je pomoć države.
Međutim, kao što je često slučaj kod nas, vlasti se ni po ovom pitanju ne mogu dogovoriti.
"Nadležnosti nad zaštitom prirode i životinjama imaju entiteti. Federacija BiH ima crvenu listu zaštićene flore i faune, a RS nema. Zasad ne postoji ni pravilnik o zaštićenim vrstama, tako da se o njima formalno ne može ni govoriti", objasnio je Dejan Radošević iz Društva za istraživanje biodiverziteta BiH.
Drugim riječima, ne postoji nijedan pravni akt koji zvijeri, krupnu divljač i druge životinje uopće prepoznaje kao ugrožene. Bez toga se, prema Radoševićevim riječima, ne mogu ni poduzeti odgovarajuće mjere zaštite.
Veliki infrastrukturni projekti, prije svega izgradnja puteva i hidrocentrala, planiraju se i sprovode a u obzir se ne uzima njihov utjecaj na životinjski svijet. Također, veliki problem je i lovni pritisak i krivolov.
Krivolova nisu pošteđene ni ribe
"Što se tiče ribljeg fonda, krivolov je prisutan na sve moguće načine, od mrežarenja, bombi i slično", rekao je Adnan Osmanhodžić, predsjednik udruženja "Bistro!" koje se bavi zaštitom ribljeg fonda.
Kako je objasnio, najveću krivicu za to snose neadekvatni zakoni i kazne.
"Kazna za nelegalni ribolov kreću se između 200 i 800 maraka, bez obzira na to da li je u pitanju višestruki povratnik. Krivolovac u jednoj turi prosječno zaradi 1.000 KM, tako da mu se isplati plaćati kaznu", objasnio je Osmanhodžić, dodavši kako ni lovočuvari ne uživaju u adekvatnoj zaštiti države.
"Biti lovočuvar u BiH je izuzetno opasno. Krivolovci ih najčešće ne shvataju ozbiljno, čak im i prijete. Bilo je i slučajeva da je pucano na lovočuvare", kaže predsjednik udruženja "Bistro!".
Sve ovo je, prema Osmanhodžićevom mišljenju, dovelo do toga da danas jezero kao što je Jablaničko ima potpuno uništen riblji fond, a nekada je imalo perspektivu da postane jedno od najvećih ribolovnih centara u Evropi.
Iz Saveza lovačkih organizacija u BiH (SLOuBiH) kažu da je u Federaciji BiH nedavno usvojen zakon prema kojem se lovna područja daju lovačkim savezima na gazdinstvo.
Lovačka društva prema tome imaju obavezu na svakih 10.000 hektara lovnog područja osigurati jednog lovočuvara.
"Prije toga smo bili prepušteni sami sebi. Odnosno morali smo se brinuti o životinjama i o eventualnim upadima krivolovaca. Novim izmjenama i dopunama zakona imamo pravo zaplijeniti oružje i ostalu opremu koju zateknemo kod onih koji ilegalno uđu i djeluju na lovnim područjima", rekao je sekretar SLOuBiH-a Kenan Voloder.
Zbog svega navedenog ne postoji ni baza podataka o broju počinjenih djela krivolova niti podaci o šteti koju su ove aktivnosti nanijele životinjskom svijetu.
Svi stručnjaci s kojima je razgovarani slažu se u jednom, a to je da je BiH potreban krovni zakon kojim bi bilo regulisano pitanje lova i ribolova, kako bi se bar djelimično stalo ukraj uništavanju jednog od naših najvećih bogatstava.
Sinoć oko 20 sati na lokalitetu Koprivnice, općina Bugojno, policijska patrola PS Bugojno zaustavila je motorno vozilo marke Passat, registarskih oznaka A93-T-551 u kojem su se nalazili H.A. rođen 1993.godine, F.A. rođen 1995.godine i E.A. rođen 1996.godine svi iz Bugojna.
U vozilu je pronađeno srneće meso i dvije lovačke puške. Osobe su privedene u PS Bugojno, te su im izuzeti navedeni predmeti zbog sumnje na počinjenje krivičnog djela protivzakonit lov.
F.A. i E.A. su uhapšeni, te se nad njima provodi kriminalistička obrada, nakon koje će biti podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu kantonalnom tužilaštvu Travnik, saopštili su u MUP SBK
Autor: Az. M.
Iako smo u Bosni i Hercegovini uvijek spremni da se pohvalimo ljepotom svojih prirodnih resursa, malo je onoga što smo spremni uraditi da te prirodne resurse i unaprijedimo, ili barem sačuvamo u izvornom oblik.
Mnoge smo nesvakidašnje i endemske pojave i vrste odbacili u drugi plan, ponašajući se prema njima potpuno maćehinski, kao da će vječno trajati. Pažnju svojim prirodnim resursima gotovo nikako ne posvećujemo, a s tim se slaže i predsjednik Saveza lovačkih organizacija u Bosni i Hercegovini, Salem Alihodžić. Sa njim smo razgovarali o aktuelnoj situaciji u domaćem lovstvu i mjerama koje bi država mogla primijeniti da stanje unaprijedi.
“Mi nismo previše eksponirani u medijima, jer nam to i nije cilj. Iako sam ja na čelu Saveza lovačkih udruženja, lov je samo jedna od stvari koja nas zanima. Mi smo prije svega zaljubljenici u prirodu i spremni smo odvojiti svoje slobodno vrijeme i sredstva kako bismo je zaštitili”, priča nam Alihodžić, te dodaje:
“Jasno mi je da se neke druge organizacije eksponiraju kao zaštitnici prirode kroz medije, ali to jednostavno nije istina. Njihovo djelovanje se ne može uporediti sa našim, a svakome je dovoljno da izađe na teren i da se i sam uvjeri u to. Mi obezbjeđujemo hranu i brojne druge značajne resurse za divljač na brojnim lovištima širom države, a to radimo bez da dobijamo ikakvu finansijsku naknadu ili podršku države, jednostavno jer volimo prirodu”.
Alihodžić ističe i da Savez lovačkih organizacija BiH trenutno broji oko 50 hiljada lovaca, a ta brojka se stalno povećava:
“Ima nas jako mnogo, preko 50 hiljada. Tu smo jer volimo lov, prirodu i druženje. Ovo je interesantna prilika i za mlađe i za starije ljude, da steknu nova iskustva i poznanstva”, tvrdi Alihodžić te dodaje:
“Lovstvo je u Bosni i Hercegovini u dobrom položaju u odnosu na zemlje regiona, no ne možemo biti zadovoljni angažmanom države s obzirom na resurse koje posjedujemo. Naš je zadatak da uvijek tražimo bolje uslove od države, jer je previše neiskorišćenih potencijala”.
Krivolov je svakako jedan od najozbiljnijih problema, a Alihodžić vidi jednog ozbiljnog krivca po ovom pitanju.
“Bez obzira šta neko tvrdio, krivolov je izražen u našoj zemlji u priličnoj mjeri, a zatvaranje očiju pred ovim problemom neće učiniti da on nestane. Naš savez je učinio mnogo da se ovako perfidan način eksploatisanja prirodnih resursa zaustavi, tako da imamo lovočuvare u svim lovištima koja su pod našom ingerencijom. Ipak, lovočuvari urade ono što je u njihovoj moći, a ostalo je na državnim institucijama. Često se dešavalo da sudovi u presudi krivolovcima nađu jako puno olakotnih okolnosti, tako da se presude uglavnom svode na to da se odredi izvjesna materijalna naknada, koja je često mizerna u odnosu na štetu koja se fondu divljači nanese”, tvrdi Alihodžić.
Najveći je problem u nepostojanju državne strategije lova, s obzirom da bi ovaj resurs mogao donijeti značajne prihode domaćem turizmu.
“Prije svega, ne postoji nikakvo udruženje na državnom nivou, a čim ste rascjepkani na više nivoa vlasti, mnogo se energije potroši na obično utvrđivanje odgovornosti. Osim toga, država se nije strateški odredila prema lovu, a to je pogrešno, jer je ovo jedan jako vrijedan resurs, koji može poslužiti za privlačenje stranih turista. Mnogi bi skupo platili da mogu loviti u uslovima kakve ima BiH, a mi to ne znamo iskoristiti. Oni koji dolaze iz stranih zemalja, uglavnom dolaze individualno, a svi ostanu impresionirani zatečenim stanjem. Stranci su spremni dati novac za lov, a naš je problem što ga ne znamo uzeti”, za kraj je rekao Alihodžić.
