Salem Alihodžić: Državna strategija lova ne postoji

Iako smo u Bosni i Hercegovini uvijek spremni da se pohvalimo ljepotom svojih prirodnih resursa, malo je onoga što smo spremni uraditi da te prirodne resurse i unaprijedimo, ili barem sačuvamo u izvornom oblik.

Mnoge smo nesvakidašnje i endemske pojave i vrste odbacili u drugi plan, ponašajući se prema njima potpuno maćehinski, kao da će vječno trajati. Pažnju svojim prirodnim resursima gotovo nikako ne posvećujemo, a s tim se slaže i predsjednik Saveza lovačkih organizacija u Bosni i Hercegovini, Salem Alihodžić. Sa njim smo razgovarali o aktuelnoj situaciji u domaćem lovstvu i mjerama koje bi država mogla primijeniti da stanje unaprijedi.

“Mi nismo previše eksponirani u medijima, jer nam to i nije cilj. Iako sam ja na čelu Saveza lovačkih udruženja, lov je samo jedna od stvari koja nas zanima. Mi smo prije svega zaljubljenici u prirodu i spremni smo odvojiti svoje slobodno vrijeme i sredstva kako bismo je zaštitili”, priča nam Alihodžić, te dodaje:

“Jasno mi je da se neke druge organizacije eksponiraju kao zaštitnici prirode kroz medije, ali to jednostavno nije istina. Njihovo djelovanje se ne može uporediti sa našim, a svakome je dovoljno da izađe na teren i da se i sam uvjeri u to. Mi obezbjeđujemo hranu i brojne druge značajne resurse za divljač na brojnim lovištima širom države, a to radimo bez da dobijamo ikakvu finansijsku naknadu ili podršku države, jednostavno jer volimo prirodu”.

Alihodžić ističe i da Savez lovačkih organizacija BiH trenutno broji oko 50 hiljada lovaca, a ta brojka se stalno povećava:

“Ima nas jako mnogo, preko 50 hiljada. Tu smo jer volimo lov, prirodu i druženje. Ovo je interesantna prilika i za mlađe i za starije ljude, da steknu nova iskustva i poznanstva”, tvrdi Alihodžić te dodaje:

“Lovstvo je u Bosni i Hercegovini u dobrom položaju u odnosu na zemlje regiona, no ne možemo biti zadovoljni angažmanom države s obzirom na resurse koje posjedujemo. Naš je zadatak da uvijek tražimo bolje uslove od države, jer je previše neiskorišćenih potencijala”.

Krivolov je svakako jedan od najozbiljnijih problema, a Alihodžić vidi jednog ozbiljnog krivca po ovom pitanju.

“Bez obzira šta neko tvrdio, krivolov je izražen u našoj zemlji u priličnoj mjeri, a zatvaranje očiju pred ovim problemom neće učiniti da on nestane. Naš savez je učinio mnogo da se ovako perfidan način eksploatisanja prirodnih resursa zaustavi, tako da imamo lovočuvare u svim lovištima koja su pod našom ingerencijom. Ipak, lovočuvari urade ono što je u njihovoj moći, a ostalo je na državnim institucijama. Često se dešavalo da sudovi u presudi krivolovcima nađu jako puno olakotnih okolnosti, tako da se presude uglavnom svode na to da se odredi izvjesna materijalna naknada, koja je često mizerna u odnosu na štetu koja se fondu divljači nanese”, tvrdi Alihodžić.

Najveći je problem u nepostojanju državne strategije lova, s obzirom da bi ovaj resurs mogao donijeti značajne prihode domaćem turizmu.

“Prije svega, ne postoji nikakvo udruženje na državnom nivou, a čim ste rascjepkani na više nivoa vlasti, mnogo se energije potroši na obično utvrđivanje odgovornosti. Osim toga, država se nije strateški odredila prema lovu, a to je pogrešno, jer je ovo jedan jako vrijedan resurs, koji može poslužiti za privlačenje stranih turista. Mnogi bi skupo platili da mogu loviti u uslovima kakve ima BiH, a mi to ne znamo iskoristiti. Oni koji dolaze iz stranih zemalja, uglavnom dolaze individualno, a svi ostanu impresionirani zatečenim stanjem. Stranci su spremni dati novac za lov, a naš je problem što ga ne znamo uzeti”, za kraj je rekao Alihodžić.

Leave a Reply

Please Login to comment
  Subscribe  
Notify of